Opste je poznato da je mumija izuzetno ocuvano i odrzano tijelo preminulog.Sama rijec potice iz arapskog jezika a u bukvalnom prevodu znaci spaseno tijelo.

Razlog ocuvanja tijela

Najveci razlog umotavanja mazanja katranom,ocuvanje uredna grobnica,sve to nalazi porijeklo u vjerovanju starih Egipcana u svojevrsni zagrobni zivot.Po njihovom vjerovanju,ocuvano tijelo bi dusi preminulog omogucilo da i dalje zivi preko dana,dok su grobnice bile namjestene zbog njihovog vjerovanja da se tu dusa vraca tokom noci.

Iz tih razloga je doslo do nadaleko poznatog mumificiranja.Takodje jedno od vjerovanja je bilo i da izgradnjom grobnice,nakon sto preminuli udje u zagroban zivot moze ponovo ozivjeti.

U pocetku dok jos nisu poceli prakticirati grobnice sa mumificiranjem,tijela su ulagali u savijenom polozaju u topli pustinjski pijesak,dok se nakon toga pocela i praktikovati sahranjivanja u doradjene odnosno isklesane stijene.

Pustinjski pijesak je zadrzavao oblik tijela bez raspadanja dugo vremena,i kada su poceli pravit grobnice (piramide) imali su problem ocuvanja tijela mrtvog,jer bez sunceve toplote i zagrijanog pijeska,tijelo mrtvog bi veoma brzo doslo u proces raspadanja.Tada dolazi do prvenstveno obloge tijela katranom,zatim i umotavanja,a nama je taj podvig poznat kao mumificiranje.

Nacin pokapanja

Kada dodje do smrti,faraona ili vlasnika koji je napravio piramidu,kada se krene u postupak stavljanja njega na vjecni pocinak,iz tijela preminulog skoro svi organi bi bili izvadjeni npr srce,mozak jetra zeludac.

Za te organe postojali su sudovi,u koje bi se oni stvaljali prethodno oprani i namazani soli.Naknadno kada bi prosao odredjeni vremenski period organi koji se nalaze u tim sudovima bili bi vraceni u tijelo.

Naravno za sve je bilo potrebno vrijeme pa su tako procesi svi dok se mumija ne stavi u konacni pocinak trajali i do 90 dana.Najprije se tijelo nakon vadjenja organa moralo susiti prethodno namazano soli,a i organi isto.Tijelo je moralo biti na pustinjskom suhom zraku kako bi se u potpunosti rijesilo vlage,jer u slucaju da vlaga ostane veoma lako pocinje proces raspadanja.

U svojstvu od onoga ko se pokapa,nacin izrade kovcega se naravno ralikovao da li je bio imucan ili ipak ne.Tako se za bogatije pravilo vise sanduka istih izgledom,ali ne i velicinom.O ovome postaje dokazi nakon zadnjih istrazivanja.Dakle napravi se vise kopvcega istih izgledom,i tako se uklapa jedan u drugi i na taj nacin se polozi u zemlji.Obicno je bilo 5 kovcega u toj seriji.

Sa pokojnikom je islo sve u grobnicu,sve sto je posjedovao,tako su se mnogi faraoni zakopali sa svim svojim bogatstvom.Slikari i pisci iz tih vremena prethodno bi slikali i pisali po unutrasnjim zidinama grobnice sve o covjeku koji ce tu pocivati,njegov zivot postignuca i tako dalje.Vjerovali su da mu je to identifikacija u zagrobnom zivotu.

By admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *